Filozofija apsurdaApsurd je rođen u sukobu između ljudske potrebe i nerazumne tišine svijeta
-Albert Kami, Mit o Sizifu |
Apsurd kao centralno pitanje je najbolje postavljen u čuvenom eseju Alberta Kamija „Mit o Sizifu“. U njemu se pitanje apsurda, besmisla postavlja kao ključno – ako ne mogu da odgovorim na to da li život ima smisla, koja je svrha nastaviti dalje sa životom? Ako je sve apsurdno, zašto se još niste ubili? Kami smatra da je ovo ključno egzistencijalno pitanje
|
Suština apsurdaSamo pitanje apsurda je suštinski vezano za devetnaesti vijek i ono se prelilo i u dvadeseti (danas je u nekoj mjeri utišano). Devetnaesti vijek je period u kojem glavni sukob u umjetničkim djelima počiva na ravni „čovjek sa samim sobom“ te je logično da je pitanje smisla, bilo unutrašnjeg bilo spoljašnjeg, prvi uslov za bilo koju radnju, a nekad je zapravo i jedina radnja. Tako i nastaju hiperbolisane priče Franca Kafke kojima se predstavlja opšto stanje sveopšteg otuđenja i gubljenja bilo kakve svrhe
|
Apsurd kao ključno pitanjeRazlog za postavljanje apsurda kao jednog ključnog pitanja leži u onome što je Niče nazvao „smrću Boga“. Ta, ne bukvalna, nego prenesena smrt autoriteta je čovjeku uklonila ono što je bilo obećanje u smislenost njegovog života, kakav god on bio. Kratko obitavanje na ovom svijetu je samo prolazna stanica u vječnosti života. U svijetu Božje smrti stvari se preokreću, sve je više onih koji misle da je ovaj kratak život sve što imamo, život u kojem ionako podosta vremena potrošimo da uhvatimo bilo kakve konce, život nakon kojeg više ništa nema.
|